Strogo čuvana tajna izraelske pustinje: Da li znate za postrojenje u Dimoni?

Izrael je 13. juna 2025. godine zračnim napadima napao Iran i započeo novi rat na Bliskom istoku koji se zaoštrava.

Premijer Izraela Benjamin Netanyahu je dugo tvrdio da je Iran blizu izgradnje nuklearnog oružja.

Ali ono što nije potvrdio javno, a o čemu se šuška u Izraelu, ali i na Bliskom istoku kao o javnoj tajni – jeste da Izrael ima nuklearno oružje, koje datira iz 1960-ih godina.

Izrael također nije potpisnik Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), međunarodnog sporazuma osmišljenog da zaustavi širenje nuklearnog oružja.

Analitičari vjeruju da je nuklearni program zemlje usmjeren na nuklearni objekt u Dimoni, gradu u pustinji Negev.

Izrael ima službenu politiku dvosmislenosti i nikada nije ni potvrdio ni negirao da posjeduje nuklearno oružje bilo koje vrste, piše BBC.

Šta je Dimona?

Dimona, treći najveći grad u Negevu (pustinja, hebrejski), strogo je čuvana tajna izraelske vlasti i vojske.

Izrael je započeo rad na lokaciji Dimone oko 1958. godine, a obavještajne službe Sjedinjenih Američkih Država tada trebalo je oko tri godine da ‘otkriju’ ovu lokaciju koja je tada predstavljala nuklearni objekt u izgradnji.

Henry Gomberg, profesor i nuklearni fizičar koji je posjetio lokaciju, tada je svjedočio da je došao do zaključka da je Izrael uključen u ‘veliki nuklearni projekt’. Svoje zaključke je izvijestio i prema američkom ambasadoru u Tel Avivu Ogdenu Reidu, predstavniku AEC-a (Komisija za atomsku energiju Sjedinjenih Američkih Država) u Parizu, a po povratku u Washington su ga o tome izvijestili predstavnici obavještajne zajednice.

Nakon njegovog svjedočenja, počele su pristizati i druge informacije o ovoj lokaciji u Izraelu koji su upotpunile njegove izvještaje. Početkom 1960. godine, CIA je distribuirala svoja saznanja ka vladinim agencijama, Bijeloj kući, te Kongresu.

Dimona je tada konačno otkrivena.

Godine 1960, preduzeta je akcija po tom pitanju. State department je pozvao izraelskog ambasadora i zatražio objašnjenje od Izraela. Prvi put, Dimona je stavljena na pregovarački sto.

Kasno otkriće Dimone je očito bio veliki propust američke obavještajne zajednice. Međutim, iz izraelske perspektive, ovaj neuspjeh je bio ključan za opstanak nuklearnog projekta. Da su SAD otkrile Dimonu ubrzo nakon izgradnje i izvršile politički pritisak i na Francusku i na Izrael, projekat Dimona možda nikada ne bi bio završen.

Gledajući unatrag, kasne 1950-te su možda bile jedino vrijeme kada su Sjedinjene Američke Države mogle uspješno izvršiti pritisak na Izrael da odustane od svog projekta nuklearnog oružja u zamjenu za američke sigurnosne garancije, ali ta prilika nije iskorištena.

U modernom vremenu, tačnije 2021. godine, izraelska vlada nastavila je sa građevinskim širenjem Dimone, iako nikada nisu detaljno odgovorili o kakvim radovima se radi na tlu Dimone.

U skladu sa svojom politikom nuklearne dvosmislenosti, Izrael tada nije potvrdio, niti negirao da posjeduje nuklearno oružje.

Ranije, Izrael je tvrdio da je istraživački objekt koji se zove ‘Shimon Peres nuklearni centar za istraživanja’ istraživački objekt za ‘istraživačke svrhe u atomskoj nauci’. Prema dostupnim informacijama, reaktor Dimone bio je uključen u proizvodnju nuklearnih materijala za upotrebu u izraelskom programu nuklearnog oružja za koje se vjeruje da ga Izrael ima od 1967. godine.

Izgradnja tada dolazi u trenutku kada Izrael – pod premijerom Benjaminom Netanyahuom – nastavlja sa svojim oštrim kritikama iranskog nuklearnog programa, koji je, za razliku od Izraela, i dalje pod nadzorom inspektora Ujedinjenih nacija. To je obnovilo pozive stručnjaka Izraelu da javno objavi detalje svog programa.

„Ono što izraelska vlada radi u ovom tajnom postrojenju za nuklearno oružje je nešto o čemu izraelska vlada treba da bude iskrena“, rekao je 2021. godine Daryl G. Kimball, izvršni direktor Udruženja za kontrolu naoružanja sa sjedištem u Washingtonu.

Prošle godine, Međunarodni institut za istraživanje mira u Stokholmu (SIPRI) smatrao je tada da je Izrael posljednjih mjeseci radi na modernizaciji svojih sistema nuklearnog naoružanja i da je unaprijedio proizvodne pogone na jugu Izraela usred svjetskog trenda slabljenja nuklearne diplomatije.

Izrael nikada nije javno priznao da posjeduje nuklearno oružje, ali se vjerovalo da ima oko 90 bojevih glava u svom arsenalu, ocijenio je SIPRI u svom godišnjem izvještaju (2024. godine) o stanju globalnog naoružanja i sigurnosti.

Pored Izraela, SIPRI je ispitao arsenale osam drugih država s nuklearnim oružjem – Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Rusije, Francuske, Kine, Indije, Pakistana i Sjeverne Koreje.

Da li je Dimona prijetnja i danas?

Sa plutonijumom iz Dimone, vjeruje se da je Izrael postao jedna od samo devet zemalja svijeta s nuklearnim oružjem. S obzirom na tajnost koja okružuje njegov program, ostaje i dalje nejasno koliko tačno oružja posjeduje.

Analitičari procjenjuju da Izrael ima materijal za najmanje 80 bombi. To oružje bi vjerovatno moglo biti isporučeno balističkim raketama sa kopnenih baza, borbenim avionima ili podmornicama.

Shimon Peres, koji je vodio nuklearni program, a kasnije bio premijer i predsjednik Izraela, rekao 1998. godine: „Izgradili smo nuklearnu opciju, ne da bismo imali Hirošimu, već da bismo imali Oslo“, misleći i na prvo američko bacanje nuklearne bombe u Drugom svjetskom ratu i na izraelske napore da postigne mirovni sporazum s Palestincima.

I danas, 2025. godine, izraelska strategija netransparentnosti također izaziva kritike protivnika, posebno kroz novi napad na iransko tlo.

Nuklearne prijetnje Irana i Izraela

Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, potpisan 1968. godine, a na snazi ​​od 1970. godine, jedan je od najvažnijih svjetskih sporazuma o kontroli naoružanja i neproliferaciji nuklearnog oružja za države svijeta.

Cilj sporazuma je zaustaviti širenje kapaciteta za proizvodnju nuklearnog oružja, garantirati pravo svih članica da razvijaju nuklearnu energiju u miroljubive svrhe i – za prvobitnih pet sila s nuklearnim oružjem – da postepeno ukinu svoje arsenale.

Sporazum definira države s nuklearnim oružjem kao one koje su „proizvele i eksplodirale nuklearno oružje ili drugu nuklearnu napravu prije 1. januara 1967. godine“. Tada su to bile Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Kina i Rusija, koje su preuzele prava i obaveze od bivšeg Sovjetskog Saveza. Ovih pet zemalja su stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a.

Ukupno 191 zemlja je članica NPT-a. Države koje posjeduju nuklearno oružje slažu se da neće prenositi to oružje, niti pomagati državama koje ga nemaju da ga razviju.

Dvije zemlje koje nisu potpisale sporazum, Indija i Pakistan, razvile su nuklearno oružje. Za Izrael se općenito pretpostavlja da posjeduje nuklearni arsenal, ali to isti nije javno potvrdio, niti demantovao kao što je ranije navedeno u članku.

Sjeverna Koreja je potpisala sporazum 1985. godine, ali je objavila povlačenje iz istog 2003. godine nakon što su je američki zvaničnici suočili s dokazima za koje su rekli da ukazuju na tajni program obogaćivanja. 2009. godine, Sjeverna Koreja je protjerala inspektore za nuklearno naoružanje, koji se više nisu vratili u ovu zemlju.

Stručnjaci su procijenili da se zalihe izraelskog nuklearnog oružja kreću od 60 do čak 400 bojevih glava.

Poznato je da Iran upravlja postrojenjima za obogaćivanje urana u Natanzu, oko 80 km jugoistočno od Qoma, i Fordowu, 20 km sjeverno od Qoma, iranskoga grada.

Premijer Izraela, Benjamin Netanyahu, u dosadašnjim izjavama rekao je da bi Iran tek mogao ‘napraviti nuklearnu bombu’.