Uvod u našu svakodnevicu 🌅
Ispovesti na društvenim mrežama uživaju veliku popularnost u poslednje vreme. Mnogi ljudi odluče da svoje životne situacije podele sa ostatkom sveta. Moram priznati da moj suprug na posao odlazi oko 7 sati ujutru, dok ja obično ne ustajem iz kreveta do 9-10 sati.
Naši različiti ritmovi 🕖
To je naša svakodnevna rutina već godinama i, iako na prvi pogled može izgledati neobično ili čak neusklađeno, zapravo smo pronašli način da ta različita vremena buđenja funkcionišu u našem braku. Svako domaćinstvo ima svoje navike, a ono što nekome deluje čudno, za drugoga je sasvim prirodno.
Moj suprug je tipičan ranoranilac. Već oko šest sati ujutru se budi, sprema i polako kreće ka poslu. Njegov dan počinje vrlo aktivno, a često uspe da obavi i sitne kućne obaveze pre nego što izađe iz stana. S druge strane, ja sam više večernji tip. Moj organizam najbolje funkcioniše u kasnim satima, pa zato i nemam potrebu da ustajem rano.
Prvi koraci ka razumevanju 🤝
Na početku braka, priznajem, imala sam osećaj da možda grešim što toliko spavam dok on već vredno radi. U društvu se često gleda s određenom dozom osude na žene koje ustaju kasnije od svojih muževa, kao da je obavezno da svi prate isti ritam dana. Međutim, s vremenom sam shvatila da je najvažnije ono što funkcioniše za nas dvoje, a ne ono što drugi misle.
„Ako sam ja odmorna, raspoložena i spremna da obavljam sve što me čeka tokom dana, onda nema razloga da se osećam krivom zbog tog kasnijeg ustajanja.“
Prednosti različitosti ✨
U stvari, razlike u našem ritmu doneli su i neke prednosti. Moj suprug, dok se sprema i pije svoju jutarnju kafu, ima svojih pola sata mira i tišine. Kaže da mu to pomaže da sabere misli, isplanira dan i u miru krene ka poslu. Ja mu u tome ne smetam jer spavam, a njemu taj prostor znači više nego što sam mogla zamisliti.
S druge strane, ja uživam u svom miru kada se probudim oko devet ili deset, kada je kuća već tiha, a ja imam dovoljno energije da lagano započnem svoj dan.
Ključ bliskosti u braku ❤️
Nerijetko se susrećemo s pitanjem kako to utiče na naš brak. Iskreno, ne vidim nikakvu prepreku. Ključ je u tome što poštujemo jedno drugo i prihvatamo različitosti. Da, on je budan mnogo ranije, a ja kasnije, ali važno je da se tokom dana i večeri sretnemo u zajedničkim trenucima.
Ritam spavanja ne može narušiti bliskost ako postoji ljubav, pažnja i razumevanje. Naučila sam da se ne mjerimo po tome ko je „vrijedniji“.
Zaključak: Naš brak nije u šablonu 🏡
Zbog svega toga, danas više nemam potrebu da se pravdam niti da objašnjavam zašto spavam do devet ili deset. Moj suprug odlazi na posao u sedam, ja ustajem kasnije, ali oboje znamo da to nije prepreka za skladan život. Naprotiv, to je dokaz da brak ne mora izgledati prema nekoj unapred zadatoj šablonskoj slici.
Na kraju, jedino što je važno jeste da smo oboje zadovoljni, da se podržavamo i da prihvatamo jedno drugo baš onakvi kakvi jesmo – on ranoranilac, ja noćna ptica.








Ostavite komentar